1000 želja Melinde Elis 

Džudit Gorog

    O Melindi Elis niko nije razmišljao kao o dobroj osobi.Bila je pametna,to da,izuzetno inteligenta,ali dobra?Nikako.Nije zato čudno što su je svi,naravno iza njenih leđa,zvali Melinda Melis(Zloća).

    Čak je i Melindina majka bila svesna koliko joj je kćerka pametna,ali izuzetno okrutna.Jadna žena sve se nadala da će jednog dana sama Melisa shvatiti da treba da se promeni.

    A otac?Po ceo dan zauzet poslom,nije imao vremena da se posveti kćerci koja se upisala na koledž.Njemu je bilo važno jedino da Melinda ima dobre ocene,ostalo ga nije zanimalo.

    Melinda je bila spremna da se igra ljudima kao da se nije radilo o bićima koja imaju dušu.Tako je,recimo,novu učenicu,koja je stigla u njihov razred na polugodištu proglasila "zarazom".Pretvarala se da je sve što je ova dotakla moralo smesta da se    opere ili dezinfekuje.Ubrzo niko više u odeljenju nije prilazio uplašenoj devojčici koja je ostajala sam u učionici i plakala.Njene preplašene oči skrivale su debele naočare s velikom dioptrijom.

    Što je najčudnije,iako Melindu niko nije voleo,gotovo svi su je bespogovorno slušali i ponašali se kako bi im ona naredila. Ona je u svakom društvu bila glavna.Ako bi se spremao nečiji rođendan,Melinda bi se ponašala kao da je ona slavljenica oko koje treba svi da skaču i ugađaju joj.

    Jednom reči,Melinda Elis bila je rođeni vođa.

    Tog jutra krenula je u školu vrlo rano.Zamislila je da u zabačenom delu dvorišta,iza zgrade koledža,ponovi sve zadatke.Na pismenom iz matematike morala je da dobije najvišu ocenu kao i uvek,svaka druga bila bi joj ispod časti.

    Melinda je prosto trčala ulicom koja je vodila do koledža ne obraćajući pažnju na bilo šta oko sebe.U jednom trenutku um- alo nije zgazila puža koji joj se našao na putu.-Bljak!-Melinda se naglas zgrozila.Kad ga već nije slučajno smrskala ,rešila je da to uradi namerno.Podigla je nogu i ...

    -Molim te,smiluj se,nemoj me zgaziti!-zakukao je pužić.

    -Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg te ne bih uništila-Melinda nije podnosila da joj bilo ko govori šta treba da radi.

    -Ako me poštediš,ispunit ću ti tri želje!-pužić nije odustajao.

    -Dogovoreno!-I dalje u neverici,Melinda je ipak odlučila da proveri da li puž govori istinu.-Prva mi je želja-zastala je na    trenutak  pa dodala-prva mi je želja da mi se ispuni sledećih hiljadu želja.

    Pre nego što je iz torbe izvadila svesku i olovku,Melinda je puža prenela u obližnju baštu.Potom je,potpuno zaokupljena mogoćnošću da joj se ispune tolike želje,počela da zapisuje šta bi sve volela.

    Pod brojem jedan Melinda je zabeležila da treba da bude obučena što skuplje i elegantnije.To što su na njoj bile stvari slične onima koje je obukla tog jutra,samo je bio dokaz da je Melinda,kao i u svemu ostalom,imala savršen ukus i kad je oblačenje u pitanju.

    Upisala je u svesku dvojku i poželela da ima probušene uši u kojima će se blistati dijamantske minđuše.Kako je pomislila da joj se to ispuni,rukom je napipala na ušima dva kružića sa povećim kamenom.

    Melinda nije znala šta će od tolike sreće.Shvatila je da stvarno može da ima sve što pomisli.Televizor u svojoj sobi,novi     video,kameru,"jaguar" o kome je maštala...Sve,baš sve.

    Približavajući se školi,više nije mogla da smišlja stvari koje bi ona sama volela da ima već je,što joj do tad nije padalo,čak pomišljala ina dobra dela.Da li bi bilo moguće da svetom zavlada mir,da se čovečanstvo reši neizlečivih bolesti'Kolika li je moć onog pužića?Možda bi od ružnih ljudi mnogla da stvori lepotane,od bolesnih zdrave.

    Kad je ušla u dvorište koledža,Melinda (M)Elis postala je ona stara.Shvativši da ima neverovatnu moć,odjednom je shvatila da se osveti svakom kome je poželeli,da može da priređuje smicalice hiljadu puta gore od dotadašnjih.

    "Svi će morati da rade što meni padne na pamet",Melinda se naslađivala silnim idejama koje će sprovesti  delo.Iz      razmišlja nja,ju je prenuo zvuk školskog zvona.Nesvesno vremena koje je proteklo,i svega što ju je okruživalo,grubo je vraćena u stvarnost.Setila se zbog čega je poranila,shvatila je da treba da požuti na prvi čas.

    -Hej,Melinda!-obratio joj se drug koji je sedeo iza nje.-Da li si se dobro spremila za pismeni?Molim te,nemoj rukom da   prekrivaš papir,kao što imaš običaj,pusti da prepišem bar jedan zadatak!Molim te!

    -Prokleti pismeni!-Melinda je izgovorila poluglasno.-Zbog onog đavolskog pužazaboravila sam da ponovim zadatke!

    Melinda Elis zari ruke u kosu:

    -Sigurna sam da neću znati sve zadatke!To ti je da čovek poželi u zemlju da propadne!